i okolica
Područje grada Ogulina jedno je od najprivlačnijih dijelova kontinentalne Hrvatske: svojim zemljopisnim položajem, prirodnim vrednotama te sačuvanim okolišem.
Spomenička i graditeljska baština govore o bogatom kulturno povijesnom nasljeđu, te predstavljaju našu suvremenu vrijednost, povijesnu, duhovnu i materijalnu.
ZEMLJOPISNI POLOŽAJ
U samom središtu kontinentalne Hrvatske, između Zagreba i Rijeke, smjestio se grad Ogulin. Nastao je u prostranoj kotlini kojom teku dvije prelijepe rijeke: Dobra i Zagorska Mrežnica. Prema teritorijalnom ustrojstvu kako jedinica lokalne samouprave, Grad Ogulin obuhvaća površinu od 542,32 km², te oko 15 000 stanovnika prema popisu iz 2001. godine.
Ogulinski potkapelski kraj tipično je prijelazno područje koje se nemože izravno svrstati ni u jednu od uobičajenih regija ovog dijela Hrvatske. Riječ je, zapravo, o zasebnoj mikroregijikoja ne pripada izravno Gorskom kotaru, ni Lici, ni Kordunu, a niti Gornjem Pokuplju. Međutim, Ogulinsko-modruška udolina čini zajedno s Gorskim kotarom i Likom veću zemljopisnu cijelinu koju zovemo Gorskom Hrvatskom.
Ogulinsko-modruška udolina završava prema prema jugu gdje Modruški brežuljkasti kraj prelazi u drugo po veličini polje potkapelskog područja - Plaščansko polje.
Jasno je to zaokružena zemljopisna cjelina koju sa zapadne strane omeđuje gorje Velike Kapele kojim dominira Klek (1181). Istočne rubove udoline omeđuju brijegovi: Krpel (511 m), Brezovica (565 m) i Hum (863 m) Na jugu udolina prelazi u brežuljkasti kraj kojim dominiraju Klekinja (504 m) i Trojvrh (599 m)
Ponekad se za ovu udolinu koristi i izraz Ogulinsko polje. To je svojom površinom peto po veličini krško polje u Hrvatskoj (60 km²). Nadmorske je visine oko 320 m. Pravilnog je izduženog oblika u smjeru sjeverozapad - jugoistok, dužine 16 km (Ogulin - Trojvrh) a širine 9 km (Desmerice - Skradnik).
Prema teritorijalnoj podjeli Rimokatoličke crkve Ogulinsko-modruška udolina dio je Ogulinskog dekanata, koji je sastavni dio Gospićko-senjske biskupije.
Područje Ogulinsko-modruške udoline pripada Karlovačkoj županiji, na njezinu najzapadnijem dijelu gdje graniči s Primorsko-goranskom županijom te Ličko-senjskom na jugu. Prema podjeli županije na gradove i općine, Ogulinsko-modruška udolina obuhvaća područje grada Ogulina u svom sjevernom dijelu, općine Josipdol i Tounj u svom južnom dijelu.
U smjeru sjeverozapada, dvadesetak km od Ogulina, Rudolfovom cestom (1874.g.) nalazi se naselje Jasenak. Smješteno je u prostranoj planinskoj visoravni - Jasenačkom polju na 600 m nad morem. Poljem teče Jasenački potok (ponornica) i još nekoliko potoka bistre planinske vode. Široke livade obrubljene bjelogoričnom i crnogoričnom šumom i okolni šumoviti visovi daju dojam tipičnog krajolika Gorskog kotara. Prostorom dominira Bjelolasica sa svojim najvišim vrhom Velike Kapele i Gorskog kotara - Kulom (1533 m).
Sjevernije od Jasenka i južno od Jezerana, omeđeno dvjema prometnicama, Jozefinom i Rudolfinom, smještena je Drežnica: na trima kraškim poljiima: Lug, Drežničko polje i Krakarsko polje.
Području Grada Ogulina, kao jedinici lokalne samouprave, pripadaju i sjevernoistočno od Ogulina smještena naselja Trošmarija i Gornje Dubrave. Krajolikom dominira kanjon rijeke Gojačke Dobre te riječice Ribnjak i Bistrac. Ribnjak je prirodni fenomen, iznenada nestane, njezino korito presuši da bi se ponovo javila s velikom količinom vode.
KLIMA
RELJEF
Ogulinski kraj leži u sjeveroistočnom graničnom području krškog dijela Dinarida. Geološki činitelji bili su presudni u oblikovanju sadašnjeg reljefa. Povijest geoloških zbivanja seže unatrag više od 230 milijuna godina, kolika je starost najstarijih stijena i naslaga. Tijekom mezozoika, ogulinski kraj bio je preplavljen plitkim razmjerno toplim morem, a sve stijene su taložene ili sedimentne i nastale su polaganim i dugotrajnim odlaganjem karbonatnog mulja, različitih čestica i fosila u prostranoj geosinklinali TETISA (TETHYS OCEANA). Rijeka Dobra i Kupa u koju utječe, nije bila zahvaćena oledbom, ali za vrijeme otapanja rubnih ledenjaka to je bio svakako jedan od procesa oblikovanja reljefa. Zbog toga Ogulin i njegova šira okolica posjeduju kontinuitet razvoja tercijarne flore i faune, tj. vrlo raznoliki biljni i životinjski svijet.
Današnja reljefna slika posljedica je utjecaja mnoštva činitelja, među kojima krški i fluvijalni (riječni) imaju najveće značenje. Izražena vapnenačko-dolomitna podloga, propusnost terena, vertikalna cirkulacija vode i njezina oskudica, te zastupljenost svih odgovarajućih krških oblika nisu rezultirali tipičnim krškim pejzažom, već ga karakterizira ozelenjelost krajolika, pa ga stručnjaci definiraju kao ozelenjeli pokriveni krš, za razliku od južnohrvatskog ogoljelog krša Dalmacije. Polja su pretežno poljoprivredne, odnosno travnate površine većinom sa smeđim tlima, a planinski dio pokrivaju bogate i guste šume bukve i jele koje na visinama prelaze u zonu klekovine.
PROMETNA POVEZANOST
Od davnih vremena Ogulinsko-modruškom udolinom prolazio je put koji je od Jadrana (Senj) vodio u Panonsku nizinu i bio najkraća i najpogodnija veza Jadranskog mora s Panonijom.
Kad su u prvom stoljeću prije Krista Rimljani osvojili ovo područje, shvaćajući važnost tog puta izgradiše za tadanje doba modrenu prometnicu Senj – Sisak. Logično, na nju su se naslanjale i ostale s drugih regija i pokrajina.
Prvu moderniju prometnicu izgradio je prema zapovijedi Josipa II. pukovnik Vinko Struppi 1779. godine. U čast cara Josipa II. nazvana je Jozefina, a dotadašnji naziv mjesta Munjava mijenja se u Josipdol. Ipak, Jozefina je imala mnogobrojne nedostatke pa je u vrijeme cara Fernandina i modernizirana 1836. godine. Taj je pothvat izveo major Kajetan Knežić. Tada je i nadograđen drugi kat mosta u Tounju.
Posebno je značajna Rudolfova cesta (1874.) Ogulin – Novi Vinodolski dužine svega 70 km. To je najbliži izlaz na more. Za Ogulin je bitna i cesta kojom je ovo područje povezano s NP Plitvička jezera preko Plaškog i Saborskog u dužini od 70 km.
Ogulin je i važan željeznički čvor. Tu se od pruge Zagreb – Rijeka, kod Oštarija odvaja željeznička pruga za Split.
Danas je Ogulin, kao i cijela Ogulinsko-modruška udolina dobro povezana brojnim prometnicama, posebno Ogulin. Moderna autocesta, koja povezuje srednju Europu i podunavske zemlje s Jadranskim morem prolazi u neposrednoj blizini Ogulina (smjer Zagreb – Bosiljevo – Split), s koje postoji izlaz za Ogulin u naselju Otok i kojom je, osim postojećih cesta, dobro povezan sa Zagrebom i Rijekom.
POVIJESNI RAZVOJ
Prapovijest
Osamljeni vrhovi, brojni gorski izvori, rijeke i šumovito gorsko zaleđe pružali su sigurnost i povoljne životne uvjete u ovom kraju od najstarijih vremena. Tijekom starijeg i mlađeg željeznog doba na prirodnim uzvišicama nastaju naselja gradinskog tipa. Nastanjivali su ih Japodi – jedno od ilirskih plemena koje nastanjuje širok pojas gorskih predjela Hrvatske uzduž jadranske obale, a spominje se na području gorske Hrvatske oko 800. godine prije Krista. Središte te velike japodske oblasti nalazilo se baš u Ogulinsko-modruškoj udolini. Prema rimskim izvorima, najveći i najvažniji japodski grad bio je Metulum koji se nalazio na brdu Viničica pokraj Josipdola, što potvrđuju i značajna arheološka nalazišta. Mnogobrojni su tragovi ostali sačuvani do danas, kao npr. ostaci gradine na brdašcu Malo Gradišće iznad Sv. Petra u Ogulinu. U IV. st. prije Krista iz smjera sjeverozapada prodiru Kelti (Gali) na prostore središnje Hrvatske, ali se vremenom stapaju s ilirskim plemenima.
Počeci nove ere
U I. stoljeću prije Krista počinje Rimsko Carstvo osvajati ova područja. Poraz Japoda uslijedio je kad su rimske legije zauzeli grad Metulum, a osobno ih je predvodio Oktavijan, kasnije veliki rimski car August između 35. i 33. godine prije Krista. Sačuvani su mnogobrojni ostaci Japoda i Rimljana. Dio toga izložen je u Zavičajnom muzeju smještenom u Frankopanskoj kuli u Ogulinu. Rimljani ustanoviše svoju vlast koja je trajala sve do propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, a Ogulinsko-modruška udolina pripada provinciji Dalmaciji kao njezino rubno područje. Rimska civilizacija, osim što je nametnula svoj jezik, pismo, uredbe i običaje, modernizirala je naselja i izgradila važne ceste.Tako je probijena prometnica koja je povezivala Seniu (Senj) sa Sisciom (Siskom), a slijedila je uglavnom pretpovijesni smjer koji je povezivao Ogulinsko-modrušku udolinu preko kapelskog prijevoja s morem. Ta rimska cesta preteča je kasnije izgrađenoj Jozefini, koja je i danas važna veza kontinentalne Hrvatske i mora. Povijesni podaci o naseljavanju Hrvata u Gorskoj Hrvatskoj oskudni su, no poznata je činjenica da su ove krajeve naseljavali prodirući s juga – iz tadašnje središnje Hrvatske, smještene između rijeka Zrmanje i Cetine.
Modruška županija od XII. do XV. stoljeća
U XII. st. o našem kraju više govore povijesni izvori vezani uz crkvenu povijest. Ime Modruš tada se prvi put spominje – najprije kao naziv župe u Splitskoj nadbiskupiji 1163. godine, premda ona sigurno postoji već u XI. st. a zatim 1185. g. na zasjedanju crkvenog sabora u Splitu kad je određeno da Modruš pripadne novoosnovanoj Krbavskoj biskupiji. Godine 1193. kralj Bela III. darovao je krčkom knezu Dujmu cijelu modrušku župu, koji tijekom XII. st. jačaju i učvršćuju svoj položaj, a od sredine XV. st. nose prezime Frankopan. Početkom XIV. st. stvorena je na ovom području jedinstvena upravna oblast, tzv. Modruška županija. U XV. st. grad Modruš doživjet će vrhunac svoje moći kao najznačajnije mjesto između Primorja i Save s iznimnom političkom, gospodarskom i crkvenom ulogom te bijaše važno kulturno i trgovačko središte. Svoj će vrhunac grad Modruš i cijela županija doživjeti 1460. godine kad će sjedište Krbavske biskupije preseliti u Modruš, a biskupija će se otad zvati Modruška ili Krbavska. Glavni je razlog premještanja sjedišta biskupije tursko ugrožavanje Krbave, ali Modruš je i prije toga predstavljao stvarno upravno, vojno i kulturno sjedište biskupije. Tako je novi biskupski grad Modruš obogaćen kaptolom, biskupskim dvorom, a župna crkva sv. Marka postala je katedrala. Iako je opasnost od turiskih napada postajala sve veća, knez Stjepan vjeruje u budućnost i planira na području Oštarija novo gradsko naselje. Prva središnja građevina koja se tim povodom počinje graditi nova je velebna crkva u gotičkom stilu. Dio te građevine pokazuje i danas njezinu veličinu i ljepotu. Stjepana Frankopana nasljeđuje njegov sin Bernardin – vrlo obrazovan, sposoban i mudar vladar. Godine 1486. Bernardin Frankopan daje izraditi Modruški urbar – pravni akt koji je regulirao odnos između vlastelina i njihovih podanika. Izvornik, koji na žalost nije sačuvan, pisan je glagoljicom.
Posebno teška za Modruš i cijelu Modrušku županiju bila je 1493. godina. Prije krbavske bitke na povratku s pljačkaškog pohoda po Kranjskoj i Štajerskoj turski vojskovođa Jakub – Hadum paša sa svojom vojskom opustošio je cijeli kraj osim tzv. Tržan grada. To je bio presudni trenutak za gradnju nove utvrde – Ogulin.
Osnivanje Ogulina
Vrijeme izgradnje ogulinske utvrde nije točno utvrđeno. No, poznata je isprava Bernardina Frankopana koju je izdao u svom gradu Modrušu oko 1500-te godine kada je novosagrađenom gradu Ogulinu označio granice između Modruša i Vitunja. Dakle, prvi povijesni spomen o Ogulinu kazuje i njegovo današnje ime. Na prvoj zemljopisnoj karti Hrvatske koju je izradio isusovac Stjepan Glavač 1673. godine Ogulin se naziva Julin grad, a uz njega su ucrtana naselja Sveti Jakov i Sveti Petar. Zulum grad ili Julin grad veže se kao naziv za Ogulin povezujući ime grada uz legendu o \uli ili Zulejki koja se zbog nesretne ljubavi sunovratila u ponor rijeke Dobre. Postoji i tumačenje da je ime utvrde, a kasnije i naselja, vezano uz potrebu da se iskrči okolna šuma kako bi se dobila veća preglednost kraja, važna za obranu grada, pa je prema tome Ogulin dobio ime zbog ogoljelosti okolnog prostora. Postoji i tumačenje da je od Ogulina prema Oštarijama uz cestu bilo mnogo lipa. Narod ih je gulio zbog dobivanja lika – pa je zbog oguljenih lipa nastalo ime grada. No, ništa od toga nije znanstveno utvrđeno.
Ogulin u vrijeme Vojne krajine
Vojna krajina u Hrvatskoj ima svoj začetak u XV. st. za kralja Matije Korvina, kad je Ugarsko-hrvatska država nastojala izgraditi obrambeni sustav protiv turske opasnosti. Krajina je u to vrijeme predstavljala područje Hrvatske na kojemu je u XVI. st. uređena obrana zamalja Habsburške monarhije od Turaka. Ogulin je već 1553. godine dospio u kraljevske ruke, a nekoliko godina kasnije postaje sjedište 13. kapetanije unutar novog obrambenog sustava tzv. Vojne krajine. Time je Ogulin dobio posadu prije Karlovca i Siska. Ogulinu je u to vrijeme bilo podložno pet utvrda: Modruš, Plaški, Svetice (Oštarije), Sveti Juraj, Tounj i Ključ. Kakvo je Ogulin imao značenje u XV. i XVI. st. vidi se iz isprava toga vremena u kojima se ogulinska utvrda zove «ključem Kranjske». Stanovnici Ogulina bili su dobri vojnici, o čemu govori podatak da ih je zbog osobne hrabrosti i požrtvovnosti u borbi s Turcima od svake rabote oslobodio Vuk II., Krsto Frankopan Tržački, koji je 3. ožujka 1622. godine izdao povelju kojom ih je za sva vremena oslobodio obveza prema knezovima Frankopanima. Vitunjska utvrda, za koju se pretpostavlja da je postojala već u XIII. st., napuštena je i gubi svoje značenje, te je prepuštena propadanju, ali je vitunjski kraj zadržao određeno vojno značenje. Godine 1639. preselio je ogulinski kapetan Gašpar Frankopan 18 vlaških obitelji na područje Vitunja, dao im zemlju i obvezu obrane ovog prolaza od turskih provala.
U XVIII. st. dolazi do većih promjena u društveno-ekonomskom životu u Vojnoj krajini. Tako se na području Karlovačkog generalata osnivaju četiri pukovnije, od kojih je jedna u Ogulinu. Od 1746. godine krajišnici postaju redovna vojska. Ogulin postaje sjedište 3. ogulinske krajiške pješačke pukovnije, a time i štapsko mjesto. Razlog je to da je 1770. godine otvorena Glavna škola s njemačkim nastavnim jezikom za dječake i djevojčice, premda je školstvo do tada bilo u rukama crkvenih ustanova. Godine 1776. osnovana je Njemačka škola sa zadatkom obrazovanja kadrova za potrebe krajiških vlasti. Od početka XIX. st. do razvojačenja Vojne krajine školstvo u Ogulinu doživljava niz promjena.
U to vrijeme dolazi do gradnje cestovnih prometnica koje pomažu boljem odvijanju trgovine između primorskih luka i sjeverne Hrvatske.
XIX. i XX. stoljeće
Početkom XIX. st. dolazi do francuske okupacije ovog područja. Mirom, koji je sklopljen između Austrije i Francuske 1809. godine u Beču, ogulinsko područje pripalo je Ilirskim provincijama. Francuska uprava trajala je četiri godine. Potkraj 1813. godine Ogulin ponovno dolazi pod austrijsku upravu. Neprirodna organizacijska struktura Vojne krajine kao posebnog upravno-političkog područja u Hrvatskoj trajala je sve do sredine druge polovice XIX. st. premda su postojala stalna nastojanja Hrvatskog sabora, da se krajina pridruži Hrvatskoj i stavi pod neposrednu vlast Sabora i bana. Tek 1881. godine došlo je do razvojačenja i priključenja Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj. Završila je tako gotovo četiri stotine godina duga epopeja hrvatskog naroda da obrani cjelovitost svoje domovine, pa je i ogulinski kraj dobio poticaj za brži ekonomski razvoj.
U drugopj polovici XIX. st. Hrvatska je vezana uz mađarski dio Austro-Ugarske. Od 1873. godine Ogulin postaje središte Ogulinsko-slunjskog okružja. Prilikom posljednje reorganizacije županije 1886. godine u Hrvatskoj i Slavoniji osnovano je osam županija. Ogulin je tada središte Modruško-riječke županije, a u sastavu joj je bilo osam upravnih kotara: Ogulin, Slunj, Vojnić, Novi Vinodolski, Sušak, Delnice, Čabar, Vrbovsko i Grad Bakar.
Obzirom na veliki priraštaj stanovništva i skromne mogućnosti za život dolazi do iseljavanja stanovništva. Krajem XIX. st. iseljenički valovi upućuju se prema zemljama zapadne Europe i Sjedinjenim Američkim Državama. U tim uvjetima dolazi do propadanja seoskih kućnih zdaruga i njihova pretvaranja u pojedinačne seoske posjede. Glavna industrijska djelatnost temelji se na iskorištavanju šumskog bogatstva. Izgradnja željezničke pruge Zagreb – Rijeka (1873. godine) pomogla je u to vrijeme zaostalom i zapuštenom Ogulinu u bržem razvoju obrta i trgovine.
Nakon Prvog svjetskog rata u novonastaloj Kraljevini SHS, ukinute su u Hrvatskoj i Slavoniji županije i osnovane oblasti, pa je područje nekadašnje Modruško-riječke potpalo pod Krajiško-primorsku oblast sa sjedištem u Karlovcu. Godine 1929. država koja je dobila ime Kraljevina Jugoslavija razdijeljena je u devet banovina. Ovom upravnom podijelom, Krajiško-primorska oblast ušla je u sklop Savske banovine. U vrijene Nezavisne Države Hrvatske postojala je Velika župa Modruš (1941. –1946.), sa sjedištem u Ogulinu. Nakon Drugog svjetskog rata od 1945. – 1990. godine Hrvaska je bila u sklopu FNRJ, odnosno SFRJ. Ogulin je u tom razdoblju bio kotar, a nakon toga općina. Godine 1990. došlo je do prvih demokratskih izbora, konstituiranja novog Sabora, donošenja novog Ustava Hrvatske, kojim je određeno upravno-pravno ustrojstvo hrvatske države. Time je ostvarena devetstoljetna težnja hrvatskog naroda za potpunim suverenitetom i slobodom. Narod ovoga kraja dao je veliki doprinos u Domovinskom ratu, braneći svoju Hrvatsku, ponosno i vjerno kao i njegovi preci u prošlosti.
GOSPODARSTVO
Šire područje Ogulina, sa svojim osnovnim obilježjima prostora, predstavlja prirodno-geografsku i gospodarsko cjelovitu regiju Karlovačke županije, na prijelazu iz Primorsko-goranske u Ličko-senjsku županiju. Sam grad Ogulin smjestio se u svojevrsnom međuprostoru pristupne i prilazne zone između primorja i unutrašnjosti na sredini puta između Rijeke i Zagreba. Takav položaj daje mu određeno gravitacijsko značenje gradskog središta s relativno razvijenim sekundarnim i tercijarnim funkcijama.
Najvažniji gospodarski resurs Ogulina čini bogati šumski fond koji pokriva više od 60% svih površina. Zalihe drvne mase procjenjuju se na 8 milijuna mł kvalitetnih šuma u čemu dominiraju šume listače s više od 60% zastupljenosti. Razvijena je primarna i finalna prerada drva s programima pokućstva, građevinske stolarije, drvenih montažnih objekata i raznih polufinalnih proizvoda.
Gospodarski razvoj Ogulina danas se sve više temelji na razvoju malih i srednjih poduzeća u privatnom vlasništvu. Posljednjih godina osobito je porastao broj malih poduzeća drvne industrije, koja svoj razvoj sve više vežu uz kooperaciju s proizvođačima iz Italije, Slovenije i Austrije.
U Ogulinu danas posluje oko 480 poslovnih subjekata iz različitih grana obrta. Najviše u trgovini i ugostiteljstvu, zatim industriji, graditeljstvu, poljoprivredi i turizmu. Ogromno značenje u gospodarskoj strukturi (državna) poduzeća imaju iz prometa, telekomunikacija, upravljanja šumama, proizvodnje i distribucije električne energije i dr.
Osim tradicionalnih industrijskih grana čiji se razvoj veže za lokalne resurse, šumski fond i tradiciju prerade drva, velike mogućnosti postoje za razvoj poljoprivrede i turizma. Brdsko-planinski prirodni ambijent i prostranstvo pašnjaka omogućuju razvoj stočarstva i uzgoj povrtlarskih kultura. Osobito je poznata autohtona vrsta ogulinskog kupusa prepoznatljive kvalitete i posebne arome – nositelj znaka «Hrvatska kvaliteta», koji dodjeljuje HGK. Taj znak nose hrvatski proizvodi koji po svim svojim značajkama (sastav, dizajn, ergonomski kriterij, ekološki kriterij....) zadovoljavaju visoke svjetske standarde.
Industrijski razvoj Ogulina i okolice do sada nije uspio narušiti autentični prirodni ambijent ovoga kraja, koji čini sklad zelenih udolina i šumom obraslih obronaka planinskog masiva Kapele. Osobito je to pogodno za razvoj turizma.
Da bi razvoj gospodarstva postao značajniji, izrađen je Elaborat gospodarske zone za malo i srednje poduzetništvo. Poslovna zona Ogulin smještena je u prostoru kampa Bechtel, u naselju Otok Oštarijski. Zona – kamp je površine oko 18 ha i postoji prostorna mogućnost njezina širenja na oko 42 ha. Smještena je na poljoprivredno-građevinskom zemljištu i graniči sa šumskim (crnogorica) zemljištem na sjeverozapadnom, te poljoprivrednim na jugoistočnom dijelu. Poslovna zona smještana je uza sam čvor Ogulin, buduće autoceste Bosiljevo – tunel Sveti Rok – Split, 20 km udaljena od Bosiljeva, uz autocestu u izgradnji Zagreb – Rijeka. S državnom cestom D 42 Vrbovsko – Ogulin – Plaški – Saborsko (D 1), povezana je asfaltiranom pristupnom prometnicom dužine oko 400m. Zona je od gradskog središta i željezničkog čvorišta u Ogulinu udaljena 4 km. Željezničko čvorište Ogulin nalazi se na pruzi Zagreb – Rijeka i iz njega se odvaja pruga za smjer Split. Također se odvaja industrijski kolosijek u smjeru poslovne zone, a koji je u slučaju potrebe nastavkom izgradnje, moguće dovesti do same zone.
PRIRODNE VREDNOTE
KLEK
Iznad kotline (323 metra nad morem) u kojoj se smjestio Ogulin, dominira gora čudesnog oblika i zastrašujuće ljepote – KLEK – krajnji sjeveroistočni greben Velike Kapele visok 1182 m. Poznat je Klek mnogim planinarima, alpinistima, botaničarima, putopiscima i ljubiteljima prirode. Za pogodnog vremena njegov neobičan lik može se vidjeti čak iz Zagreba, a s vrha Kleka pogledom se može dosegnuti stotinjak kilometara udaljena prekrasna okolica.
Njegova 200 metara visoka, okomita stijena predstavlja kolijevku hrvatskoga planinarstva i alpinizma, jer je upravo u Ogulinu 1874. godine nikla ideja o utemeljenju planinarskog društva.
Najstariji pisani podatak o usponu na Klek datira iz 1838. godine kad se Josip Jelačić u pratnji saskog kralja Friedricha Augusta II., poznatog botaničara amatera, popeo na Klek.
Klek je jedan od botaničkih rezervata s bogatim nalazištem tercijarne flore, koja se obimno sačuvala: kitajbelov jaglac, dlakavi sleč, malijevo devesije, hrvatska bresina, srčanik, kluzijeva sirišta, alpski ranjenik, crveni zlatan, kranjski ljiljan, alpska pavitina i dr. Otkriveno je tridesetak vrsta kaćuna (planinska orhideja). Obitavaju tu i mnoge zaštićene životinjske vrste: vuk, medvjed, ris, tetrijeb gluhan i divlja mačka.
BJELOLASICA
Bjelolasica je najviša planina u masivu Velike Kapele u Gorskom Kotaru – najviša točka joj je na 1534 metra iznad mora. Osobitog je oblika, diže se poput 5-6 km dugačkog, jednostavnog hrpta vrlo strmih strana s one strane šumovite visoravni što se pruža od Jasenačkoga do Mrkopaljskoga polja. Tjeme je prava mala visoravan dugačka gotovo 1 km, široka stotinjak i prosječno visoka 1500 metara. Na njezinoj sjevenistočnoj strani snježna lega traje sve do sredine svibnja. Idealna je za razvoj Hrvatskog olimpijskog centra «Bjelolasica». Sa samog se vrha za lijepoga vremena pruža poseban i rijedak užitak: sa skijališta pogled na more - na Kvarnerski zaljev i Gorski kotar.
Ime je dobila po uskom, svijetlom hrptu, koji se ističe iznad šumskog pojasa, osobito zimi, pod snijegom. Provjeravanjem u puku, Hirtz je utvrdio da lasast znači bijel, kao što se ponegdje tako naziva i lasica tijekom zime zbog bijelog krzna.
Prvi zapisan planinarski uspon, uglavnom ogulinskih časnika, datira iz 1862. godine. O ljepoti planinarenja pisao je i August Šenoa, koji objavljuje 1880. svoj uspon u putopisu «Preko Jasenka».
Pod samim vrhom na 1460 metara nad morem, pod Kulom, sagrađeno je sklonište. Skijaško osvajanje Bjelolasice datira iz 1913. godine.
BIJELE STIJENE
Posebno mjesto u prostranom području Kapele, zauzimaju Bijele i Samarske stijene. Nalaze se na rubnim dijelovima grada Ogulina prema Gorskom kotaru. Iako u cijelosti nisu u administrativnim granicama koje pokriva Grad Ogulin, navodimo ih ovdje jer je Jasenak ishodište za planinarenje, a zajedno s Bjelolasicom čine zanimljivo planinarsko odredište. Zbog ljepote iskonske i surove prirode, endemskih i rijetkih biljnih vrsta, Bijele i Samarske stijene odlukom Hrvatskog Sabora proglašene su 28. 1. 1985. godine strogim prirodnim rezervatom
Priroda se na Bijelim stijenama poigrala stvaranjem raznih kraških oblika. Ime je sklop dobio po mnogobrojnim okomitim, bijelim i do pedeset metara visokim stijenama, koje izrastaju iz neprohodnih ponikava i provalija s vječnim snijegom na dnu. Šuma je u višnim dijelovaima nedirnuta, prašumskog tipa te svjedoči o vječnoj borbi stijena s burom i snijegom. Prekrasne male čistine među stijenama nalik su kotlovima. Zbog bogatstva i zanimljivosti flore nazvane su vrtovima.
Unatoč teškoj prohodnosti, Bijele stijene poznate su planinarima. Uvijek i sa zadovoljstvom im se vraćaju, jer ta kraška umjetnička radionica prirode uvijek posjetitelju pruži novi doživljaj i novi detalj. Flora se odlikuje alpskim vrstama, od kojih je najpoznatiji runolist
SAMARSKE STIJENE
Samarske stijene nalaze se do Bijelih stijena. Sastoji se od dvadesetak kamenitih skupina koje odvojeno strše od šumskog pokrivača. Kamenjaci su poput gromadnih čunjeva, glavičasti, slojevito raspucani, što je posljedica vapnenačkog sastava. U stijenama su bogata nalazišta runolista. Prirodni oblici vrlo su slični Bijelim stijenama i zato je njihova zajednička zaštita kao jedinstvenog strogog prirodnog rezervata. U blizini najljepših kukova, sagrađeno je sklonište pod jednom stijenom.
STOŽAC
Osim Kleka, Stožac je omiljeno planinarsko odredište ogulinskih planinara i ljubitelja prirode. Nadmorska visina mu je 808 m, a ime je dobio prema svom stožastom obliku. Sa samog vrha pruža se pogled na okolicu. Neposredno ispod vrha sagrađena je kućica. Gospodin Mijo Stipetić, da bi olakšao uspon, učinio je oko 350 stepenica od bukovih oblica.
DOBRA
Rijeka Dobra, najduža ponornica, izvire u dva izvora u Gorskom kotaru: jedan kod Bukova vrha, a drugi kod Skrada. Ponire u samom središtu grada Ogulina, \ulinom ponoru. Ponovo izvire u Gojaku, neposredno prije turbina HE Gojak.
Ova divlja ljepotica od Gojaka do Lešća pogodna je za avanturu suvremenog turista – rafting. U čamcu, uz vještog skipera, osjetit ćete ushit, veselje, možda malo i straha, ali nadasve veličanstvenu moć još nedirnute prirode.
Bogata ihtio i ornitofauna već dugo vremena plijeni pažnju poznavatelja ovoga kraja.
Rijeka Dobra ima još jednu rijetkost: dvije vodenice još i danas u funkciji, koje svojim starim mlinskim kamenim kotačima melju razne žitarice.
Gornja i Donja Dobra obiluju ribljim vrstama: potočna i kalifornijska pastrva, lipljan, klen, mrena, uklinja, šaran i linjak u Gornjoj Dobri, a Donja Dobra je jedna od rijetkih hrvatskih rijeka u kojoj se može uz ribičku sreću naći i mladica, ali i štuka, klen, plotica i mrena.
VITUNJČICA
Vitunjčica je pritoka Dobre duga 3,6 km. Kao i samo okružje, Vitunjčica je raj za ljubitelje prirode, osobito ribiče i planinare, a doživljaj upotpunjuju ostaci Vitunjske gradine koja odolijeva stoljećima.
Vitunjčica je raj za ribiče, a u njoj žive potočna i kalifornijska pastva i lipljan.
JEZERO BUKOVNIK
Jezero Bukovnik, 2 km udaljeno od Ogulina, jedna je od akumulacija za Hidroelektranu Gojak. Ljudska ruka ukrotila je ovdje hirovitu rijeku Dobru i stvorila mirnu oazu ljubiteljima prirode gdje nedaleko od grada mogu naći pravi mir i zaboraviti užurbanost i obveze.
ĐULIN PONOR:
U samom središtu grada Ogulina nalazi se fenomen hidrogeološkog spomenika prirode. Kanjonom kroz samo središte grada, svoj tok završava rijeka Dobra - ponire ispod kamenih i strmih litica u ogromnom otvoru: \ulin ponor se sa spiljom Medvedicom nastavlja u najduži speleološki objekt Hrvatske. Do sada je istražen čak 15 701 metar sustava. Ime ponora vezano je uz legendu o \uli ili Zulejki, koja se u ponor strmoglavila zbog nesretne ljubavi. Priroda se poigrala i dopunila legendu o \uli. Na kamenoj litici vrlo lako možete uočiti profil muškarca, za koji narod kaže da je to kapetan Milan koji gleda kuda je nestala njegova \ula.
Zamislite kakav osjećaj izaziva spoznaja da šire područje grada živi iznad prekrasnih figura koje samo voda može isklesati u kršu.
Kamene litice ponora izazivaju alpiniste da okušaju svoju sposobnost i znanje.
BISTRAC
Pritok Dobre, 4,5 km dug Bistrac, dvanaestak km udaljen od Ogulina u naselju Trošmarija, osim potočne i kalifornijske pastrve te klena, skriva Špilju zala. Prekrasnu, neobičnu – ne samo oblicima već i bojama.
JEZERO SABLJACI
Pravi je biser ovoga kraja JEZERO SABLJACI, akumulacijsko jezero nastalo na toku Zagorske Mrežnice. Ovo jedanaesto jezero po veličini u Hrvatskoj mnogi zovu "ogulinskim morem" (170 ha). Ako ga pogledate s mjesta Prelesja iznad sela Desmerice, zaista vam se čini kao veliki morski zaljev. Po sastavu ribljih vrsta od domaće pastrve, amura i klena do kapitalnih linjaka nadaleko poznatih, prava je meka za ribolovce, ali i pruža neograničene mogućnosti za rekreativce, plivače, veslače, jedrenje na dasci, ugodnu šetnju i vožnje biciklom. Na jezeru se u poslijednjih godina održavaju veslačke regate, kojima su domaćini članove veslačkog kluba "Sabljaci" osnovanog u proteklim ratnim godinama.
Športsko ribolovno društvo svake godine organizira ribolovno natjecanje pod nazivom "Kup Jože Soštara". Odabrali su ribiči pravo mjesto za svoje natjecanje! Ribolov je dopušten tijekom cijele godine, a može se loviti osim potočne i kalifornijske pastrve i lipljan, amur, šaran, smuđ, klen, pior, plotica i žutooka. Kapitalni linjaci upecani u ovom jezeru nadaleko su poznati!
Svaku zimu svoje utočište na jezeru nalaze prekrasni bijeli labudovi, a dijelovi jezera ponekad potamne od velikog jata crnih liski.
Na desnoj obali jezera nalazi se restoran "Sabljaci".
ZAGORSKA MREŽNICA
Oko izvora Zagorske Mrežnice smjestilo se slikovito naselje Zagorje, spominjano još u Urbaru Modruškom iz 1486. godine. Iz izvora Zagorske Mrežnice najveći dio Ogulina danas se opskrbljuje vodom. Mnogobrojni potoci nastanjeni riječnim rakovima i raznim vrstama ribe, jezera i jezerca, neobične stijene, pogled na "ogulinsko more" pruža nezaboravan doživljaj.
ŠMITOVO JEZERO
Najveće jezero je Šmitovo jezero, za koje je vezana narodna predaja prema kojoj je djevojku od zmaja spasio sv. Juraj, a otisak konjskog kopita sačuvan je na kamenu pokraj jezera. Kao i u ostalim dijelovima Ogulina i ovdje ima nekoliko špilja. Najpoznatija je Rupećica u kojoj je nađena čovječja ribica.
O vodama ovoga kraja brinu se Športsko ribolovno društvo Ogulin, koje osim gospodarenja u skladu sa gospodarskom osnovom, osobito vodi birgu o zaštiti ribljeg fonda i zaštiti voda od zagađivanja.
KULTURNA BAŠTINA
Sakralni objekti
Župna crkva Uzvišenja sv. Križa
Župna crkva Uzvišenja sv. Križa sagrađena je 1781. godine u središtu grada – u Parku kralja Tomislava. Posvećena je 1. lipnja 1793. godine. Svojom skladnom vanjštinom i bogatstvom raznolikih plastičnih ukrasa odaje duh vremena u kojemu je nastala.
Pripada jednobrodnim građevinama dvoranskog tipa sa segmentnim završetkom svetišta. Lađa je svođena viskom bačvastim svodom. Inventar crkve oblikovan je u oblicima kasnobarokno-klasicističkog stila.
Grad Ogulin od 1994. godine slavi svoj dan 14. rujna, jer je za svog patrona uzeo blagdan Uzvišenja sv. Križa.
Kapela sv. Bernardina
Bernardin Frankopan, sin Stjepana, utemljitelj grada Ogulina, unutar kaštela u XVI. st. podignuo je kapelu za plemstvo i pučanstvo. Posvećena je sv. Bernardinu, obnovitelju franjevačkog reda, svecu iz Aquileje kamo su na grob, u vrijeme njegova proglašenja svetim 1450.g., hodočastili Hrvati.
Od 1521. godine do izgradnje crkve sv. Križa 1785. godine, kapela sv. Bernardina bila je župna crkva. Ima oblik kule, jer je bila građena i u obrambene svrhe. Danas je sačuvano samo svetište.
Kapela sv. Roka
Na ulazu u grad izgrađena je u prvoj polovici XIX.st. kapela sv. Roka kao zavjetna crkva, jer je u to vrijeme u Ogulinu harala kolera.
Kapela sv. Jakova
Jedna je od najstarijih građevina u Ogulinu, a nalazi se na istoimenom groblju. Prema izvorima Arheološke komisije, građevina potječe iz XII. ili XIII. st. Njezino postojanje zabilježeno je u Urbaru modruškom. Crkvu su sagradili Frankopani. Na zvoniku su vidljivi romanički i gotički detalji.
Kapela sv. Petra
Nalazi se u naselju 2 km udaljenom od Ogulina, na istoimenom groblju. Nije poznato vrijeme nastanka kapele. Pretpostavlja se da je nastala u isto vrijeme kad i naselje – postojanje naselja spominje se u Urbaru modruškom iz 1486. godine.
Samostan Franjevaca trećoredaca
U najstarijem naselju na području grada Ogulina, Prapućama, nalazi se kapela Krista Kralja kod samostana Franjevaca trećoredaca. Samostan su franjevci osnovali 1937. godine, uredili gospodarsku zgradu i kapelu Krista Kralja. Godine 1937. kapela je blagoslovljena i proglašena «ORATORIUM PUBLIKUM».
Župna crkva sv. Jurja u Zagorju
Sadašnja župna crkva sv. Jurja mučenika sagrađena je na mjestu crkve koja je bila ucrtana na zemljopisnoj karti Stjepana Glavača iz 1673. godine. Posvećena je 1839. godine. Sagrađena je na prijelazu dvaju stilova – kasnog klasicizma i ranog historicizma.
Župna crkva sv. Blažene Djevice Marije Utješiteljice u Trošmariji
Izgrađena je 1776. godine i poznato je marijansko proštenište koje je potpunim oprostima obdario papa Pio VI. 1793. godine. U novije doba proštenje je vezano uz prvu nedjelju nakon blagdana sv. Petra i Pavla.
Građevina je u svojoj strukturi sačuvala različite graditeljske slojeve, a naglašene su klasicističke i barokne stilske osobitosti.
Crkva sv. Antuna u Ogulinskom Hreljinu
Crkva sv. Antuna sagrađena velikim trudom mještana Ogulinskog Hreljina uz pomoć Župne zajednice sv. Križa i građana grada Ogulina. Posvećena je 2000. godine.
Pravoslavna parohijska crkva sv. Georgija u Ogulinu
Posvećena je 1867. godine. Crkva je sagrađena velikim trudom FZM Lazara baruna Mamule. Ogulinska parohija kreirana je 1871. godine.
Kulturno-povijesni spomenici
Frankopanski kaštel
Nastao je oko 1500. godine, iznad ponora rijeke Dobre – \ulinog ponora. Osnivač grada bio je Bernardin Frankopan, jedan od najmoćnijih velikaša svoga vremena, feudalni gospodar Modruša, Plaškog, Vitunja, Tounja, Zvečaja, Bosiljeva, Novigrada i Dubovca.
Po svom sadržaju pripada tipu renesansnog kaštela. Gradski zidovi omeđivali su dvorišni prostor sa tri strane, a sa četvrte se nalazi palača – trokatna zgrada na čijim se rubovima nalaze kule. Vojni značaj i položaj ogulinskog grada zahtijevao je dobro utvrđenu tvrđavu.
Danas je u tom zdanju Zavičajni muzej otvoren 1967. godine. Ima nekoliko zbirki: arheološka, etnografska, starog oružja, spomen-soba Ivane Brlić-Mažuranić, planinarsko-alpinistička, te izložba akademskog slikara Stjepana Galetića podrijetlom iz Ogulina koji je muzeju darovao oko 200 svojih radova.
Spomenik kralju Tomislavu
U Parku kralja Tomislava koji danas pokazuje samo djelomičnu klasicističku utemeljenost (planiran i ostvaren u XVIII. st.) nalazi se spomenik kralju Tomislavu podignut na 1000. obljetnicu kraljevstva. Spomenik je izgrađen prema ideji slovenskog arhitekta Vitburga Mecka. Spomenik je obnovljen 1990. godine
Vrelo Cesarovac
U parku se nalazi izvor – vrelo Cesarovac. Klasicističkog je oblika. Spomenik je to izgradnji prvog vodovoda u Ogulinu. Dao ga je izgraditi ogulinski pukovnik Štefan Šuplikac 1847. godine. Voda je u početku iz izvora ispod Kleka tekla u drvenim cijevima, kasnije glinenim koje su 1882. godine zamijenjene željeznim.
Bista Ivane Brlić-Mažuranić
U blizini Cesarovca, 1974. godine postavljena je bista Ivani Brlić-Mažuranić u povodu 100. godišnjice rođenja. Rad je akademskog kipara Vanje Radauša.
Na mjestu rodne kuće Ivane Brlić-Mažuranić nalazi se zgrada Uprave šuma, na kojoj je postavljena spomen-ploča.
Vitunjska gradina
Mjesto Vitunj smješteno je zapadno od Ogulina, u blizini izvora Vitunjčice, pritoke Dobre.
Posve je sigurno da je utvrda Vitunj postojala u prvoj polovici XV. st., a prema obliku gradnje pretpostavlja se da potječe iz XIII. stoljeća, jer nema pisanih podataka o ovoj građevini. Prvi put se spominje 1449. godine u posjedu Frankopana. Godine 1575. utvrda je napuštena, a njezinu obrambenu funkciju preuzima Ogulin.
Do danas su sačuvane ruševine utvrde Vitunj, koje i dalje dominiraju krajolikom.
Trg hrvatskih rodoljuba
Trg hrvatskih rodoljuba rekonstruiran je i uređen tijekom 1999. godine. Na trgu je postavljen spomenik svim žtrvama za Hrvatsku, a kao zahvala navedeni su stihovi Frana Krste Frankopana :
«Navik on živi
ki zgine pošteno».
AKTIVNI ODMOR
Pozivamo Vas da posjetite ogulinski kraj, centar aktivnog odmora tijekom cijele godine!
HRVATSKI OLIMPIJSKI CENTAR «BJELOLASICA»
Hrvatski olimpijski centar «Bjelolasica» najznačajniji je i najveći skijaški centar u Hrvatskoj. Skijalište Bjelolasica ima 3 dvosjede žičare i 3 sijaške vučnice. Skijalište je površine 25 hektara, a ukupna dužina 10 km. Denivelacija terena od 800 metara (s vrha na 1410 m n/m do 620 m n/m) omogućuje održavanje raznovrsnih natjecanja – FIS natjecanja u alpskim disciplinama. Kapacitet skijališta je 2000 do 2500 skijaša i ostalih gostiju dnevno, a na međupostaji je restoran kapaciteta 100 mjesta.
U centralnom objektu je restoran sa 500 sjedećih mjesta, aperitiv-bar, disko-bar, športska dvorana, trim kabinet, saune, recepcija i trgovina.
Bjelolasica je vrlo interesantna ne samo zimi, nego tijekom cijele godine. Takva "Zelena Bjelolasica" pruža mogućnost za pripreme raznih športskih klubova i zdravstvenog turizma, a sama činjenica da je 50-ak km udaljena od mora Bjelolasica je dopunski sadržaj morskim turističkim odredištima. Ishodište je i za planinarenje na Bijele i Samarske stijene.
Nogometni stadion, tereni za mini golf, tenis, odbojku na pijesku, višenamjensko igralište za odbojku, košarku, igrališta i restoran «Sabljaci» na jezeru Sabljaci, te ugostiteljstvo u Ogulinu, sadržaji su koje nudi HOC «Bjelolasica».
Infrastrukturom i gotovo svakodnevnom dopunom turističkih programa, «Škola u prirodi», Team building, lovni turizam, organizacijom seminara i stručnih skupova, ljetni veslački kamp... Hrvatski olimpijski centar osnova je i pokretač turističko-ugostiteljske djelatnosti u gradu Ogulinu, a svakim danom sve značajniji činitelj razvoja kontinentalnog turizma.
PLANINARENJE I ALPINIZAM
Ogulin, zbog Kleka, kolijevka je hrvatskog planinarstva i alpinizma. U Ogulinu je nikla ideja o osnivanju planinarskog društva. Oživotvorili su je Vladimir Mažuranić – sin bana Ivana Mažuranića, Bude Budisavljević – hrvatski književnik i dr. Jochannes Frischauf – sveučilišni profesor u Beču. O nastanku i razvoju planinarstva više možete doznati u planinarsko-alpinističkoj zbirci Zavičajnog muzeja.
Najpoznatije odredište planinara svakako je Klek, visok 1181 metar. Njegova 200 m visoka, okomita stijena izazov je aplinistima.
Planinarske su staze dobro markirane, a najpoznatije su prema Kleku: iz Ogulina (oko 3 sata hoda), s Bijelskog (oko 40 minuta hoda do planinarskog doma, s Hreljina (oko 6 sata hoda preko Vitunja); planinarska staza na Kneju i Stožac – iz Ogulina oko sat i pol hoda.
Ishodište za planinarenje na Bijele i Samarske stijene, te Bjelolasicu je Jasenak, a na Bjelolasicu i selo Vrelo u Jasenku.
RIBOLOV
Područje šire okolice grada obiluje vodotokovima. Športsko ribolovno društvo Ogulin gospodari sa 124,7 km vodotokova. Osim već spomenutih rijeka, rječica, jezera, zbog, ribiča, važno je spomenutii ostale: Ribnjak, Rudnica, Jasenačko vrelo, Krakar u Drežnici, Ponikvarski potok u kojim je nastanjena potočna pastrva.
Potočna i kalifornijska pastrva, lipljan, klen, šaran, linjak, štuka, mrena, grgeč i potočni rak neke su od vrsta kojih ima u vodama ovoga kraja.
Dnevna ribolovna dozvola može se nabaviti u uredu Društva, svaki radni dan od 10 do 12 sati u U. B. Frankopana 13; tel 017/531-600, u Turističkom uredu, B. Frankopana 2 (017-532-278).
LOV, FOTO SAFARI I JEEP SAFARI
Nekoliko Lovačkih društava i Hrvatske šume, gospodare lovištima ogulinskog kraja.
Informaciju o lovačkim društvima dobit ćete u Turističkom uredu, a o mogućnosti lova i foto-lova, jeep-safarija za lovište Velika Kapela u Hrvatskim šumama.
BICIKLIZAM
Područje Ogulina i okolice možete upoznati i sami – biciklom. Za ljubitelje bicikla i onih koji žele samostalno istraživati i uživati u našem području obilježeno je nekoliko biciklističkih ruta: oko jezera Sabljaci, prema srednjovjekovnoj utvrdi Modruš, Trošmariji i Dubravama. Ljubitelji brdskog biciklizma uživat će u biciklističkim staza smještenim oko hotelskog naselja Hrvatskog olimpijskog centra «Bjelolasica» i šumskim putevima u širem okružju Ogulina.
PJEŠAČENJE I ŠETNJE
Označene biciklističke staze mogu koristiti i ljubitelji prirode , pješačenja i ugodnih šetnji. Osobito oko jezera Sabljaci, prema jezeru Bukovnik i Pećniku.
RAFTING I KANUING
Divlja ljepotica Dobra, od Gojaka do Lešća pogodna je za avanturu suvremenog turista – rafting. U čamcu, uz vještog skipera, osjetit ćete ushit, veselje, možda malo i straha, ali nadasve veličanstvenu moć još nedirnute prirode.
Od ušća Kamačnika rijeku Dobra do jezera Bukovnik interesantna je za kanuing. Naravno uz pratnju članova Kanu rafting kluba Ogulin.
POSJET ZAVIČAJNOM MUZEJU I UPOZNAVANJE POVIJESTI I KULTURE KRAJA
U Frankopanskoj kuli smješten je Zavičajni muzej s nekoliko zbirki: arheološka,
etnografska, planinarsko-alpinistička, spomen-soba Ivane Brlić-Mažuranić rođene u Ogulinu, zbirkom oružja te izložbom slika donatora Stjepana Galetića, akademskog slikara.
VESLANJE
Jezero Sabljaci pruža mogućnost veslačima. Na jezeru Sabljaci djeluje Veslački klub «Sabljaci».
TENIS
U Ogulinu djeluje nekoliko teniskih klubova koji imaju svoje terene, osim terena Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica.
– Teniski klub «Ogulin», Ogulin, Vijenac Ive Marinkovića 14, tel/fax: 531-970,
– Privatni teniski klub «Frankopan», Ogulin, Brod 21, tel/fax 532-389
– Nogometni klub «Dobra» Ogulin, Sv. Petar bb.
KUPANJE
Kakvoća vode i «Ogulinsko more» – jezero Sabljaci tijekom ljeta pružaju mogućnost osvježenja, a onima koji žele potrošiti malo više energije i duže plivačke rute.
Rijeka Dobra također je pogodna za kupanje.
«KARLEK»
Od 1996. godine na relaciji Zagreb – Ogulin – Zagreb, prometuje eko-turistički vlak KARLEK. Dočekivale su njegove putnike klečke vještice, mažoretkinje, Puhački orkestar, KUD-ovi, izviđači, a sve sa ciljem da ugode svojim gostima i pozovu ih ponovno u Ogulin. Odlazili su naši posjetitelji na Klek, jezero Sabljake, posjećivali ostatke starog srednjovjekovnog Modruša, Bijele i Samarske Stijene.
Ponuda u Ogulinu:
• Planinarenje na Klek, Kneju i Stožac, Bijele i Samarske stijene.
• Ugodna šetnja, kupanje i rekreaciju na jezeru Sabljaci.
• Izlet i šetnja u prekrasnoj prirodi Jasenka gdje je smješten Hrvatski olimpijski centar «Bjelolasica».
• Razgledavanje ostataka srednjovjekovne gradine Modruš.
• Ogulin i okolicu upoznati možete i sami – sa sobom povezite bicikl ili ga iznajmite u Ogulinu u restoranu Sabljaci ili u Jasenku – HOC Bjelolasici.
• Ribiči su također dobrodošli. Pecati mogu na rijeci Dobri, Zagorskoj Mrežnici i jezerima Sabljaci i Bukovnik.
• Povijest i kulturu ovoga kraja možete upoznati u Zavičajnom muzeju smještenom u Frankopanskoj kuli.
Nakon dolaska u Ogulin dočekat će Vas, kao i uvijek, klečke vještice i turističke pratitelji. Sa autobusnog kolodvora smještenog u neposrednoj blizini željezničkog kolodvora, organiziran je prijevoz na odmorište koje ste izabrali.
KARLEK
KARLEK, KARLEK
eko-vlak
Karlek vlak je veseljak
vozi nas na gorski zrak
svima nudi sunčev trak
gorskog vjetra dodir blag
cvjetnih polja mekan sag
susret s nekim tko je drag
Oguline, evo nas!
Za srce krepko
za korak lak
vozi nas Karlek
na gorski zrak
vozi nas u mali raj
ogulinski lijepi kraj
KARLEK, KARLEK
eko- vlak
KARLEK vlak je veseljak
i radosti naše znak
Sad silazi, sad se penje
malo škripi, malo stenje
kilometre brzo hvata
kroz krajolik prepun zlata
Oguline, evo nas!
Za srce krepko
za korak lak
vozi nas Karlek
na gorski zrak
vozi nas u mali raj
ogulinski lijepi kraj
KARLEK,KARLEK
eko- vlak
KARLEK vlak je veseljak
u KARLEKU šala, smijeh
a smijeh je lijek
a smijeh je lijek
i KARLEK se s nama smije
prijateljski uzvikuje:
Nek' vam bude ovaj dan
sunca pun i nasmijan
Za srce krepko
za korak lak
vozi nas Karlek
na gorski zrak
vozi nas u mali raj
ogulinski lijepi kraj
autor: DARINKA STOJI]
LEGENDE
Klek svojom dojmljivom vizurom pobuđuje maštu svakome tko ugleda njegovu osebujnu siluetu. Nije stoga nimalo čudno što je narod ispreo brojne legende vezane uz Klek.
O nastanku Kleka
Klek je bio jedan od staroslavenskih bogova. Nešto se zamjerio vrhovnom Bogu Perunu, te ga on stade progoniti. Jadni je Klek bježao, bježao, no, u ogulinskome je kraju posustao i od straha pred Perunom skamenio se. Tako nastade čudesni Klek, koji kad iz daljine pogledate izgleda kao ogroman div koji spava.
O klečkim vješticama
Svojim oblikom Klek je oduvijek bio inspiracija narodnoj mašti, pa su za njega vezane mnoge stravične priče i legende. Jednu od njih zabilježio je Valvasor u XVII. stoljeću – a to je legenda o klečkim vješticama. Prema legendi, za vrijeme olujnih noćI, oko ponoćI, iz cijelog svijeta na Kleku se skupljaju vještice, vile, vilenjaci, a njihovo kolo i vrisak dopiru čak do Ogulina. Kako bi se turistima pružio poseban doživljaj, danas možete u Ogulinu u vrijeme prometovanja eko-turističkog vlaka Karleka susresti kostimirane KLEČKE VJEŠTICE.
O klečkoj spilji
Klečka vršna stijena, okomita, visoka je dvjesta metara. Narod prepričava legendu, da u unutrašnjosti stijene, na velikoj hrpi dukata leži u zmiju pretvorena lijepa kraljevna. Stijena se otvara svake stoljetnice. Ako se u to vrijeme nađe hrabar momak i poljubi zmiju, ona će se istog trena pretvoriti u prekrasnu djevojku spremnu udati se za odvažnog i hrabrog momka. Hrpa će dukata biti miraz.
O imenu ponora Dobre – \ulinom ponoru
Ponor rijeke Dobre dobio je ime po mladoj djevojci, koja se zvala \ula ili Zulejka. Legenda potječe iz XVI. st. Zulejka je bila plemenitog podrijetla. Roditelju su, kako je to tada bio običaj, obećali Zulejku starijem plemiću za ženu. Međutim, nakon jedne velike bitke s Turcima, u Ogulin je stigao mladi krajiški kapetan Milan Juraić. Milan je branio frankopansku utvrdu u Tounju. Kad ga je Zulejka ugledala, na prvi se pogled zaljubila. Milan je smrtno stradao u bitci s Turcima. Čuvši to, Zulejka ili \ula sunovratila se u ponor rijeke Dobre zbog svoje nesretne ljubavi. Tako je ponor dobio ime \ulin ponor. Pogledate li bolje liticu iznad ponora, možete vidjeti profil muškarca koji gleda prema ponoru. Ogulinci kažu da to Milan gleda kud je nestala njegova Đula.
GASTRONOMIJA
Izvorna jela i tradicija
Najpoznatija je OGULINSKA MASNICA I MOŠNJE, SMISAN KRUH I OGULINSKO KISELO ZELJE. Ogulinska masnica je dizano tijesto punjeno filom od dinstanog luka, jaja i vrhnja. Smisan kruh domaći je ukusan i mirisav kruh naših baka, ispečen od pet vrsta brašna: pšenice, prosa, kukuruza, ječma i raži. Ogulinsko kiselo zelje nadaleko je poznato – autohtona je to sorta posebno dobra za kiseljenje, specifičnog okusa. Trend proizvodnje zdrave hrane pronašao je pristalice i u ovom kraju. Vrlo je ukusan kravlji sir iz biodinamičke proizvodnje usiren prirodnom soli, kako to radi obitelj Grdić. Širok je spektar proizvoda koje Ogulinci mogu ponuditi: med i prerađevine, borovu rakiju, jabučni ocat i sl. Zamislite samo kako miriše domaći kukuruz dok se melje u vodenici među kamenim mlinskim kotačima – a ispečena tek, od takvog brašna, palenta dopunjena svježim kravljim ili kozjim mlijekom ili kiselinom, a možda i kuhanim hladnim ogulinskim kiselim zeljem. Vrijedi to probati!
Tradiciju ovoga kraja čuvaju dva kulturno-umjetnička društva: KUD Klek iz Ogulina i KUD sv. Juraj iz Zagorja. Županijska smotra folklora tradicionalno se održava u Ogulinu. Ogulinke i Ogulinci pokažu tom prilikom najljepše rukotvorine, ukrašeno platno otkano na tkalačkom stanu kao naše bake i prabake, a tkaju ga članice sekcije za rukotvorine KUD-a sv. Juraj iz Zagorja. Prilika je to kad se izaberu i najljepše kočije. Užitak je vidjeti našu mladež sretnu – jer mogu prikazati običaje, pjesme i plesove svojih predaka iz mjesta Karlovačke županije iz kojih dolaze.
Restorani I bistroi
Hrvatski olimpijski centar «Bjelolasica»:
Restoran «Vrelo», Jasenak, Vrelo b.b.
Tel:562-118, fax:561-150
Restoran «Sabljaci», Ogulin, Jezero Sabljaci b.b., tel: 535-434, fax: 532-215
Bistro «Kutak», Ogulin, J.b. Jelačića 4a
tel: 522-530, fax:532-215
Bistro «Viktorija», Ogulin, Dugave 29 , tel:525-821; fax: 522-948
Bistro «Cane», Ogulin, Sv. Petar 15, tel: 525-856, 091 5623 193
SMJEŠTAJNI KAPACITETI
* – oznaka kategorije
HOTELSKO NASELJE
HRVATSKI OLIMPIJSKI CENTAR “BJELOLASICA” **
Jasenak, Vrelo b.b., tel: 562-118
IGM TOUNJ, PJ BJELOLASICA-apartmani **
Jasenak, Vrelo bb – kontakt: 091 2364 116
PRIVATNI SMJEŠTAJ
Ogulin i njegovo područje nude mogućnost privatnog smještaja u suvremeno uređenim apartmanima (dvosobni) i sobama (dvoposteljnim, troposteljnim i četveroposteljnim).
Planinarski domovi i skloništa
Na Kleku je sagrađen planinarski dom (1000m n/m) sa 40 ležajeva, kuhinjom, telefonskom govornicom. Svake prve nedjelje u godini, članovi HPD Klek dočekuju svoje prve goste u godini u domu na Kleku, počaste ih, a sve to završi pravom feštom – svirkom i pjesmom uz nezaobilazne klečke vještice. Dom je otvoren svakog vikenda, kad u njemu dežuraju vrijedni članovi HPD-a.
Na Bijelim stijenama izgrađena je planinarska kuća s depadansom, s ukupno 30 ležajeva. Tim objektima upravalja HPD «Kapela» iz Zagreba, a kućica je sagrađena i na Samarskim stijenama.
Ispod vrha Bjelolasice, Kuli, izgrađeno je planinarsko sklonište.
Na Stožcu se nalazi kućica.
MANIFESTACIJE
Kulturne
Grad Ogulin ima veliki broj kulturnih udruga: Hrvatsko pjevačko društvo «Klek» Ogulin, Puhački orkestar DVD-a, Društvo Naša djeca u okviru kojega djeluju mažoretkinje, Ogranak Matice hrvatske, Likovno društvo «Frankopan», KUD «Klek», KUD «Sv. Juraj» Zagorje, Križarsko društvo «Dragutin Kukalj», Katoličku udrugu «MI». Sve udruge su vrlo aktivne i svojim radom pridonose bogatstvu i promicanju kulture u našem gradu.
Karneval
Tijekom veljače tradicionalno se održava Dječji karneval u organizaciji Društva Naša djeca u Športskoj dvorani. Uposleni i djeca Dječjeg vrtića «Bistrac» organiziraju povorku glavnom gradskom ulicom. U osnovnim i srednjim školama i Učeničkom domu obilježavaju se maškare. Restoran HOC «Bjelolasica» u suorganizaciji s Turističkom zajednicom organizira karnevalske zabave.
Organizirane skupine gostuju na karnevalima u Opatiji, Samoboru i Cerknici. Najaktivniji su Puhački orkestar i mažoretkinje, klečke vještice i djeca Dječjeg vrtića «Bistrac».
Uskrsna izložba
Tradicionalno, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta organizira se izložba pisanica i uskršnjih jela. KUD «Klek» organizira prigodni koncert pjesama i plesova.
Ogulinsko proljeće
Likovna kolonija koju organizira Turistička zajednica grada, Likovno društvo «Frankopan» i Udruga umjetnika Karlovac održava se tijekom lipnja.
Županijska smotra izvornog folklora
Početkom lipnja, tradicionalno, u Ogulinus e održava Smotra izvornog folklora Karlovačke županije. Tijekom nekoliko dana koliko smotra traje, gostuju i razna kulturno- umjetnička društva iz cijele Hrvatske cjelovečernjim koncertima ili izložbama.
Dan grada – 14. rujna
Dan grada i proslava patrona grada blagdana Uzvišenja sv. Križa traje gotovo dva tjedna. Koncerti, izložbe, dodjele nagrada za okoliš, športski sadržaj, promocije novih izdanja Matice hrvatske dopunjeno vjerskim i duhovnim sadržajem.
Prosinačke svečanosti
Tijekom prosinca u dječjem vrtiću, osnovnim i srednjim školama te učeničkom domu, kao i u okviru župne zajednice obilježavaju se prosinačke svečanosti raznim priredbama i drugim aktivnostima.
Športske
Djelovanje gotovo svih športskih društava objedinjena su kroz djelovanje Zajednice športskih udruga: nogometni, rukometni, košarkaški, kuglački, teniski, autoklub, old timer klub, ski-klub, gimnastičari, planinari, ribiči, Društvo za rekreaciju, rafting klub te veslački klub.
Autoutrka za prvenstvo Hrvatske
Na stazi «Klek» početkom lipnja svake godine okušaju sreću i provjere svoju spretnost poznata imena toga špotra, osim Nika Puljića i Ogulinac Ivica Brozinić.
Veslačka regata
U organizaciji Veslačkog kluba «Sabljaci» održava se veslačka regata na jezeru Sabljaci u prvoj polovici lipnja.
Kup Jože Soštara
U Organizaicji Športsko-ribolovnog društva natjecanje se održava na jezeru Sabljaci krajem lipnja svake godine.
Old timer rally
U organizaciji Old timer kluba organizira se utrka za prvenstvo Hrvatske krajem srpnja.
Otvoreno prvenstvo Ogulina u tenisu
U okviru proslave Dana grada, Teniski klub organizira otvoreno prvenstvo Ogulina u tenisu.
Rukometni turnir
Krajem rujna organizira se veliki rukometni turnir u mini-rukometu.
Turnir u malom nogometu
Početkom prosinca organizira se otvoreno prvenstvo Ogulina u malom nogometu.
OSTALE športske manifestacije prema godišnjem kalendaru natjecanja
KORISNE INFORMACIJE
Kultura
Pučko otvoreno učilište, Ogulin, I.G. Kovačića 2, tel: 522-915; fax: 522-651;
Zavičajni muzej u Frankopanskoj kuli, najava za posjet u upravi Pučkog otvorenog učilišta na tel. 522-915
Narodna knjižnica i čitaonica, Ogulin, Trg hrvatskih rodoljuba 2, tel: 522-170
Župne crkve
Crkva sv. Križa, Ogulin, Park kralja Tomislava
Tijekom ljeta svete mise nedjeljom: 7,30;9;10,30 i 18,30 sati, a radnim danom u 18,30 sati
Crkva Blaženog kardinala Stepinca, Sabljaci,
Tijekom ljeta svete mise nedjeljom: u 8,30 i 10 sati, a radnim danom u 19 sati
Crkva sv. Jurja, Zagorje
Tijekom ljeta Sv. misa nedjeljom: u 11, a radnim danom u 17,30 sati
Crkva sv. Marije, Trošmarija (Marijansko svetište)
Sveta misa tijekom ljeta nedjeljom u 10,30 sati a radnim danom povremeno.
Banke i bankomati
Riječka banka dd Rijeka, Poslovnica Ogulin, Gajeva 4, tel: 522-722; Fax: 522-588
Privredna banka d.d. Zagreb, Poslovnica Ogulin, J.b. Jelačića 2; tel: 531-504;531-503
Bankomati:
Riječke banke
Ogulin, Gajeva 4
Trg dr. Franje Tuđmana 1
Privredne banke
B. Frankopana 2
Otok Oštarski 4e
Šport i rekreacija
Hrvatski olimpijski centar «Bjelolasica», Jasenak, Vrelo b.b., tel: 562-118
Športska dvorana, trim kabinet, sauna, višenamjenska igrališta, nogometni stadion, mini golf, igralište za odbojku na pijesku, skijalište, biciklističke staze
web stranica: http//www.bjelolasica.hr
Zajednica športskih udruga, Ogulin, Bolnička 14, tel./fax: 522-164
Info: športske dvorane, športski tereni, kuglana, športski klubovi, fitness centar
Teniski klubovi i tereni
Teniski klub «Ogulin», Ogulin, Vijenac Ive Marinkovića 14, tel/fax:531-970
Privatni Teniski klub «Frankopan», Ogulin, Brod 21, tel/fax: 532-389
Nogometni klub «Dobra», Sv. Petar b.b.
Kanu i rafting klub, Ogulin
Planinarsko društvo «Klek» Ogulin
Veslački klub «Sabljaci»
Lov i ribolov
Športsko ribolovno društvo Ogulin, B. Frankopana 13, tel. 531-160 (od 10 do 12 sati)
web stranica:
http.www://public.srce.hr/srd-ogulin/ogulin.html
Hrvatske šume, d.o.o., Uprava šuma Ogulin
Lov i fotolov – lovište Velika Kapela, B. Frankopana 12, tel. 525-222; web stranica: http//www.hrsume.hr
Lovačka društva
Informacije: TZ grada Ogulina, B. Frankopana 2, tel./fax: 532-278
Putničke agencije i suvenirnice
«Bjelolasica», Ogulin, B. Frankopana 20, tel. 532-255, fax 532-215
«Klek», Bana I. Mažuranića 3, 522-142
Poslovnica Bartol tours, I.B. Mažuranić 2, rent-a-car, tel. 098 364 159
Suvenirnica IVMA, B. Frankopana 1, mob. 098 364 021
Važni telefoni
Ogulinski list: Dante d.o.o., Darko Pribanić, mob.: 091 1531 606
Radio Ogulin, Ogulin, A. Stepinca 1, tel: 531-616, 531-515
Autobusni kolodvor, «Autotrans» Rijeka, Poslovnica Ogulin, Trg dr. Franje Tuđmana 2, tel:522-665, 525-001
Željeznički kolodvor, Ogulin, Trg dr. Franje Tuđmana 1, 542-421
Gradsko poglavarstvo, Ogulin, B. Frankopana 11, tel: 522-612
Benzinske postaje
• U Ogulinu, Stara cesta 40, tel:522-763, osim pogonskog goriva mogućnost nabave i plina u plinskim bocama, autokarata, osvježavajućih napitaka i slatkiša. Radno vrijeme: od 6 do 22 sata svaki dan
• U Jasenku, Jasenak b.b., tel: 562-235; radno vrijeme: svaki dan osim utorka od 9,30 do 16 sati
• U Josipdolu, Karlovačka b.b., tel: 581-180, radno vrijeme od 6 do 22 sata
Mogućnost organizacije prijevoza autobusima prema potrebi i dogovoru:
Ante-prom: 091 503 4616
Toni trans: 091 443 3138
«Autotrans» Rijeka, Poslovnica Ogulin, 522-665, 525-001
JEDNODNEVNI IZLETI
Što preporučujemo za organizirane jednodnevne izlete?
• Posjet muzeju
• Obilazak uže gradske jezgre (Park kralja Tomislava, Župna crkva sv. Križa, Vrelo Cesarovac, svakako vrijedi i posjetiti Bistro «Kutak» s domaćim specijalitetima)
• Obilazak jezera Sabljaci gdje se nalazi istoimeni restoran
• Obilazak Hrvatskog olimpijskog centra «Bjeloasica» u Jasenku – 28 km udaljenog od Ogulina
• Obilazak Oštarija i Modruša (udaljenost od Ogulina 20 km)
• Izlet na Kamačnik (udaljenost 25 km)
• Planinarenje na: Klek, Stožac, Bijele ili Samarske stijene
Svakako nakon dolaska u Ogulin preporučujemo obilazak muzeja i uže gradske jezgre te jezera Sabljaci.
Zbog udaljenosti od Ogulina moguće je odabrati jednu od predloženih mikrodestinacija.
Organizirane grupe (više od 10 ljudi) mogu doći i vlakom, jer postoji mogućnost organizacije prijevoza autobusima.
Sve dodatne informacije, kao i informaciju o domaćem vodiču mogu se dobiti u Turističkom uredu.
JOSIPDOL
Naselje je smješteno na staroj Jozefinskoj cesti koja od prapovijesti povezuje kopno i more. Josipdol je povezan i s Ogulinom (12 km), Plaškim, Ličkom Jesenicom, Saborskim i Plitvičkim jezerima. Kroz Josipdol prolazi željeznička pruga Zagreb – Split.
Naselje Josipdol najprije se nazivalo Minjava po istoimenoj rječici ponornici. Nakon 1775. godine, kad je ovaj dio Hrvatske posjetio car Josip II., ime Munjava mijenja se u Josipdol u čast Josipu II. U vijeme prolaska Josipa II. ovim krajevima donesena je odluka da se izgradi dobra cesta. Josip II. prolazeći Kapelom pao je s konja na strmom dijelu puta i tada je zapovijedio da se izgradi prava cesta. O prolasku Josipa II. Kapelom svjedoči natpis urezan u stijenu.
U Josipdolu se nalazi crkva sv. Josipa, sagrađena 1785. godine. U Munjavi je pravoslavna crkva sv. arh. Mihaila i Gavrila.
Na brdu Treskavac nalazila se japodska gradina.
Područje općine Josipdol zahvaljujući pogodnom prometnom položaju, sačuvanom okolišu, kulturno-povijesnim spomenicima, vrlo aktivnim društvima (lovačko, sekcija ribolovnog društva, KUD…), hotelu «Josipdol», poduzetnim vlsnicima restorana (restoran «Gradina» uvršten je među 100 najboljih restorana 2002. godine) razvija se u vrlo zanimljivu turističku destinaciju. Poljoprivredna proizvodnja i drvoprerađivačka djelatnost zauzimaju važnu odrednicu u razvoju toga kraja.
MODRUŠ
Gotovo u svim kartama starih kartografa upisano je ime drevnog Modruša. Do danas nije poznato vrijeme nastanka starog grada sagrađenog na živoj stijeni stožastog brijega (678 m), niti oni koji ga tu podigoše.
Predaja kaže da je Modruš postojao već 820. godine, kad su na ovim prostorima bjesnjele borbe hrvatskih knezova Borne i Ljudevita.
Prvi sigurniji spomen o staroj hrvatskoj župi Modruš doznajemo iz isprave izdane 1163. godine, potom iz vremena osnivanja Krbavske biskupije 1185. godine, te iz isprava hrvatsko-ugarskog kralja Bele III., koji zbog osobitih zasluga daruje župu Modruš s utvrdom Tržan gradom Bartolu Frankopanu i njegovim nasljednicima. Do XV. st. Modruš je napredovao u kulturnom, društvenom i političkom pogledu. Tu su izdavani mnogi povijesni dokumenti, povelje, darovnice, ugovori pisani glagoljicom. Frankopani su postali jedni od najuglednijih obitelji srednjovjekovne Hrvatske. Vrhunac svoje političke, kulturne i crkvene moći Modruš postiže u drugoj polovici XV. st. Godine 1460. papa Pio II. na molbu kneza Stjepana prenosi središte Krbavske biskupije u Modruš, a u XVII. st. spaja se sa Senjskom.
Najslavniji od obitelji Frankopan postaje Bernardin Frankopan, visoki intelektualac svoga vremena odgojen za vojskovođu i diplomata. Želeći imati popisana sva imanja i zemlje, 1486. godine izdaje «Modruški urbar» – pravni spis koji prikazuje demografsku i gospodarsku situaciju Modruša i ostalih krajeva.
Godine 1493. Modruš poharaše i spališe Turci, a bez obzira na nastojanje Bernardina Frankopana da ga obnovi, Modruš ostaje samo krajiška stražarska utvrda prema Turcima.
Teško je utvrditi pravi broj modruških crkava i njihovu lokaciju, vrijeme nastanka i graditeljsku vrijednost. Poznato je desetak crkava, a osim pavlinskog samostana zasvjedočena su još dva: franjevački i dominikanski, a neki misle da je tu postojala glagoljska tiskara, u kojoj su tiskane prve knjige Hrvata.
Obnovljene su župna crkva sv. Trojstva iz XV. st. i crkva sv. Antuna. Po kapeli sv. Nikole planinski masiv Kapela dobio je svoje ime – prije toga vremena nazivao se Gvozd.
OŠTARIJE
Na mjestu koje se nalazilo između danšnjeg sela Otoka i Josipdola podignuto je svratište za odmor podanika knezova Frankopana, jer je tuda vodio karavanski put – prenosila se sol na teretnim konjima. Postupno je tu nastalo naselje koje je prema svratištu («osteria») dobilo današnje ime Oštarije.
Marmontov most u Oštarijama
Izgradio ga je francuski maršal Marmont, upravitelj ilirskih provincija. Most ima 12 otvora, a dug je oko 76 metara.
Župna crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa u Oštarijama
Crkvu su izgradili Frankopani sredinom XV. st. Ubraja se među rijetke gotičke trobrodne sakralne građevine u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Lađa ove monumentalne crkve duga je 32,7 m, a široka 20 metara.
Kako je bila spaljena, obnovljen je dio gdje je prvotno bilo svetište, a danas je crkva u zidinama prvotno izgrađene. Dobro je sačuvan gotički portal.
Crkva sv. Blažene Djevice Marije od Čudesa jedno je od dvaju marijanskih svetišta u ogulinskom kraju. Davne 1459. godine, papa Pio II. obdario je svojom bulom ovu crkvu povlasticama, što je razlog imenu koji crkva nosi. Veliki broj vjernika na hodočašće dolazi svake godine 15. kolovoza – na blagdan Velike Gospe.
VINIČICA
Arheološki nalazi svjedoče o ranom naseljavanju ovog prostora. Viničica – brežuljak iznad Josipdola, najpoznatije je i najbogatije arheološko nalazište japodske kulture, a rimski izvori govore da je na Viničici smješten najveći japodski grada Metulum.
Vrhom Viničice dominira crkva Sv. Katarine.
Ispod Viničice, u današnjem selu Čakovcu, postojalo je rimsko naselje, odnosno veća «vila rustika» i groblje. Groblje je postojalo također na raskršću Jozefinske ceste i puta kroz Šušnjevo selo (rimsko). Ispod Viničice postoji umjetni brežuljak iza kojeg počinje Carevo polje. O nastanku ovoga humka narod je stvorio legendu prema kojoj su se u Carevu polju utaborili Turci, a neka baba, zvana Modruša, uperila je u turske šatore top s Modruša, opalila iz topa i ubila turskog cara. Turci su svog vladara na istom mjestu pokopali, tako da je svaki vojnik na njegov grob dopnio torbicu zemlje pa se otad ova ravnica naziva Carevo polje.
Mogućnost smještaja u hotel «Josipdol», Josipdol, Karlovačka 4, tel: 581-768; http/www.elez.hr i u privatnim kućama.
TOUNJ
Naselje Tounj (253 m n/m) nalazi se iznad izvora Tounjčice u blizini starog frankopanskog grada. Dijelovi naselja prostiru se u blizini stare Jozefinske cesete i željezničke pruge Zagreb – Rijeka.
Tounjska se utvrda prvi put u izvorima spominje 1481. godine kao THOUNI. Utvrda je u to vrijeme bila u posjedu Stjepana Frankopana koji je imao pravo ubiranja carine i daća. Utvrda, a poslije i naselje dobili su svoje ime prema riječi «Htone» (Tonje) sa značenjem «duboka voda», «jezerce» i drugo što odgovara položaju Tounja «iznad izvora vode».
Postoji legenda da su grad sagradili Juraići, Fumići i Rebrovići, tri obitelji koje su ranije boravile u pećini iz koje izvire Tounjčica.
Srednjovjekova utvrda koja se u izvorima naziva i Tovinjska peć nakon smrti Stjepana Frankopana postaje vlsništvo njegova sina Bernardina Frankopana. Već 1558. godine utvrda je napuštena, a od godine 1557. u nju ulazi krajiška vojska te doživljava sudbinu drugih frankopanskih gradova, poput Ogulina, Ličke Jesenice, Vitunja i Plaškog.
Tounj kao utvrda osobito je postalo važno nakon izgradnje karlovačke utvrde, kad je bila jedna od značajnijih predstraža nove utvrde. Unutar zidina utvrde nalazile su se kućice prvih žitelja. One su začetak tounjskog naselja koje je poslije mijenjalo svoj položaj. Veliko siromaštvo zbog slabe ljetine uzrokovalo je godine 1715., iseljavanje stanovništva u Pečuh.
Sve do razvojačenja Vojne krajine Tounj je središte 11. vojne kumpanije. Oko 1830. godine u osam mjesta tounjske kumpanije živjelo je 4.158 žitelja. Godine 1773. u Tounju je osnovana pučka škola.
Od starog tounjskog grada sačuvao se samo dio male kule. Veće je značenje Tounj dobio u drugoj polovici XVIII. st. kad je kroz njega prošla Jozefinska cesta, i izgrađen kameni most preko rijeke Tounjčice sa tri otvora. Godine 1836. most je preuređen, dograđen je još jedan most sa tri otvora. Tako je nastao dvokatni most visok 12 metara. To je jedini dvokatni kameni most u Hrvatskoj.
U mjestu postoji kapela sv. Ivana Nepomuka i neogotička crkva sv. Ivana Krstitelja.
Područje Tounja obiluje mnogim speleološkim fenomenima. Osim pećine Tounjčice poznata je i pećina Rabatinka. Danas je špilja Tounjčica poznata gotovo svim generacijama speleologa.u Hrvatskoj. U njoj se često održava speleološka nastava (škole i tečajevi) i jer je pokraj nje u kamenolomu nedavno pronađena špilja, duga više od 8 km, koja je dobila ime Špilja u kamenolomu Tounj. Najstarije pisani spomen o špilji Tounjčici datira iz 1689. godine u zapisima Valvasora, slovenskog plemića, znanstvenika i istraživača. Brdo pod kojim se nalazi špilja prilično je veliko i nalazi se nasuprot utvrde Tounj. Špilja ima dva odvojka, ali kao na dva kata – kao jedan iznad drugoga, od kojih svaki ima svoj ulaz.
Ruralna naselja (Gerovo, Orljak, Potok Tounjski, Stanišići), kulturni krajolik (Bistrac, potok Bistrac, rijeka Tounjčica), povijesne cjeline, sakralne građevine (župna crkva sv. Mihovila Arhanđela – Tržić Tounjski, crkva sv. Ivana Krstitelja, kapela sv. Ivana Nepomuka) kameni dvokatni most, fontane, bunari, izvori, etnološka baština, arheološki lokaliteti i nalazi, tradicijska kuhinja (nadaleko poznati tounjski sir) razlozi su da se posjeti Tounj, koji u razvoju turizma svakako ima svoju budućnost.
U gospodarstvu dominira Industrija građevinskog materijala IGMA Tounj koja, osim poljoprivrede čini najvažniju gospodarsku djelatnost žitelja Tounja.
